Bruksizam, osim što s vremenom dovodi do trošenja zubne cakline i dentina, može progredirati i uzrokovati preosjetljivost zubi ili pak poremećaje čeljusnog zgloba s posljedičnim preskakanjem zgloba ili boli u području ispred uha ili sljepoočnog dijela glave.
Uzroci bruksizma su psihičke prirode i najčešće su povezani sa stresom. Incidencija bruksizma u modernom svijetu u sve većem je porastu. Prema statistikama, čak 85% ljudi škripi zubima, no samo mali postotak (oko 5-10%) razvija određene simptome. Škripanje zubi odvija se nesvjesno tokom dana ili tokom noći. Zbog toga postoje tzv. budni bruksizam i noćni bruksizam. Problem leži u činjenici što pacijenti dugo vremena nisu ni svjesni loše navike, a zbog ne odlazaka stomatologu, bruksizam se dijagnosticira tek kad je došlo do potrošnje tvrde zubne supstance pri čemu zubi najčešće izgledaju kao da ih je netko ‘otpilio’.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i anamneze. Pacijente je potrebno pitati jesu li se nekad uhvatili kako stišću zubima, koliko često to rade i u kojim situacijama. Potrebno ih je pitati je li se bude s jutarnjim glavoboljama u području vilice , uha ili temporalne regije. Uslijed povećane aktivnosti žvačnih mišića , često se mogu palpirati hipertrofični žvačni mišići, posebice temporalni mišić, koji zbog pretjerane aktivnosti dovodi i do boli. Što se tiče zgloba, uglavnom se pacijenti žale na bol u području ispred uha, no u najtežim situacijama može doći do spazma mišića s posljedičnim trizmusom i limitarnim otvaranjem usta.
Terapija bruksizma je kompleksna. Uključuje i psihološku terapiju kako bi se pokušao reducirati stres te direktnu terapiju farmakološkim pripravcima, intraoralnim napravama i fizikalnu terapiju. Od lijekova, mogu se propisati benzodiazepini (poput Normabela) ili mišićni relaksansi. Ipak, najčešće se problem rješava relaksacijskim udlagama. Udlage imaju višestruko djelovanje:
Bruksizam je jedna od najčešćih bolesti modernog svijeta. Iako zvuči bezazleno, škripanje može dovesti do ozbiljnih posljedica koje se projiciraju na zube, čeljusni zglob i žvačne mišiće. Redovitim posjetama stomatologu, posljedice se mogu prevenirati pravovremenom reakcijom i izradom udlage koja može zaštititi zube od daljnjeg propadanja.
Autori:
Ivan Špehar, Filip Kašner, Toni Jukić
